photo by Simone Grujic
Bosque Sound Community (Srbija)
Aleksandar Petković – sopran saksofon
Milena Jančurić – flauta
Stevan Milijanović – klavijature
Miloš Bosnić – bas gitara
Aleksa Milijanović – bubnjevi
Aleksandar Sale Radulović – udaraljke
Grigorije Avramović – gitara
Basista i kompozitor Miloš Bosnić Boske (1982, Beograd) stekao je raznovrsno obrazovanje i imao brojna iskustva u različitim domenima popularne i klasične muzike pre nego što je u decembru 2015. godine objavio prvi solo album „Four Noble Truths“, snimljen u formatu kvinteta, u „old school“ džez-rok maniru. Diplomirao je kontrabas na FMU u Beogradu, a bas gitaru i produkciju na London Centre of Contemporary Music. Stekao je i diplomu strukovnog inženjera na odseku za audio i video dizajn Visoke škole elektrotehnike i računarstva u Beogradu, a čak je i studirao prava! U džez svetu smo prvi put mogli da ga vidimo pre desetak godina, kao člana vršnjačkog sastava Dirty Mind Jazz Band.
Diskografsku karijeru Bosnić je nastavio digitalnim albumima „Escape from Urumchi“ (fjužn kvartet, 2019) i „Shambhala (Fantastic Jazz Suite)“ (third stream: džez kvintet + klasičarski nonet, 2022), a četvrti album „12 Angry Mushrooms“ objavio je krajem prošle godine u izdanju kuće A.MA Records iz Barija, u analognom i digitalnom formatu. Kao na prethodnom ostvarenju, album formalno potpisuje sa grupom Bosque Sound Community.
Novi Bosnićev projekat predstavlja ga opet u novom formatu seksteta, sa dva duvača i četiri ritmičara, te sa najviše akustičnih elemenata u dosadašnjem opusu. U osnovi je opet retro-džez-rok ambijent, ali se čuju veoma raznovrsne inspiracije, među kojima su Majlsov „Sketches of Spain“ u petnaestominutnoj numeri „San Francisco Waltz“, razlivene klavijature u maniru Džoa Zavinula u baladi „Please One for Goodbye“, harmonsko-romantičarsko-šansonjerski ambijenti u duhu Arsena Dedića („Arsen D“), pa čak i diskretni ekstrakt Balkana u drugom delu dvostavne naslovne kompozicije. Opredeljujući se da duvački tandem čine dva instrumenta viših frekvencija, sopran saksofon i flauta, Bosnić ostvaruje interesantnu ravnotežu naspram bubnjeva i udaraljki, električnog basa i klavijatura na drugoj strani zvučnog spektra. Takva odluka potvrđuje njegovu radoznalost u istraživanju originalnih puteva za stare žanrovske pravce.
























