Vladimir Nikolov Nonet: „History Now“

Srbija

Dom omladine Beograda // Velika sala

Ivan Radivojević - truba

Luka Ignjatović - alt saksofon

Kristijan Mlačak - tenor saksofon

Đorđe Kujundžić - bariton saksofon i bas klarinet

Matija Evetović - trombon

Sava Miletić - klavir

Vladimir Nikolov - gitare

Milan Nikolić - kontrabas

Aleksandar Cvetković - bubnjevi

Vladimir Nikolov (Skoplje, 1979) je kompozitor čija muzika obuhvata širok spektar izražajnih sredstava i žanrova, koristeći kao polaznu tačku iskustva iz klasične muzike i džeza. Kao aranžer ili dirigent ostvario je saradnju sa brojnim uglednim svetskim orkestrima među kojima su Metropole Orkest, Konzerthausorchester Berlin, Briselska filharmonija (orkestracija za film The Artist, nagrađen Oskarom), Heritage Orchestra, BBC Radio Orchestra, Makedonski nacionalni džez orkestar, Nordkraft Big Band i Big Band RTS. Među istaknutim umetnicima sa kojima je radio su Džon Klejton, Rendi Breker, Vins Mendoza, Šaka Kan, Džuls Bakli, Džejkob Kolijer, Doni Mekaslin, Marija Mendeš i Kurt Rozenvinkl. Dobitnik je desetak (uglavnom prvih) međunarodnih nagrada za kompoziciju ili aranžman. Od 2018. vodi Katedru za džez i popularnu muziku na FMU u Beogradu, gde i predaje harmoniju, aranžiranje i Big Bend.

Objavio je tri albuma kao kolider ansambla Nikolov-Ivanović Undektet. Magazin JazzTimes ocenio ih je kao „izvanredan, jedan od trenutno najkreativnijih velikih džez ansambala u Evropi“. Godine 2019. ansambl je osvojio nagradu na takmičenju Made in New York Jazz Competition.

Vladimir Nikolov Nonet okuplja vrhunske domaće džez muzičare srednje i mlađe generacije. Projekat History Now (Istorija sada) tretira istoriju kao socijalni pojam, muzičko bogatstvo i lični doživljaj. Ona je ptičja perspektiva ljudskog postojanja, iskorišćena u procesu stvaranja muzike. Projekat izaziva dogme i utemeljene zablude kroz sukobljavanje stilova, iznenadne intervencije u standardnoj formi džez aranžmana i snažne improvizacije koje se nadmeću sa kompozicijama. Moto programa je: „Mitovi su stilovi, i stilovi su mitovi.“ Čini ga deset novih Vladimirovih kompozicija, među njima su posvete Lajlu Mejsu i Antoniju Karlosu Žobimu, dok u preostalim numerama preplitanje stilova implicira i druge moguće izvore. Međutim, sve ostale reference su slučajne, slično kao što je istorija „samo niz zapisanih slučajnosti“.