Ivan Radivojević Quartet feat. Rastko Obradović

Srbija

Dom omladine Beograda // Velika sala

Ivan Radivojević - truba

Andreja Hristić - klavir

Boris Šainović - kontrabas

Bogdan Đurđević - bubnjevi

Rastko Obradović - tenor saksofon (gost)

Ivan Radivojević (Beograd, 1991) je srpski trubač, fliglhornista, kompozitor i pedagog čija muzika spaja liriku i toplinu džez tradicije sa otvorenošću i energijom savremenog džeza. Formalno muzičko obrazovanje započeo je u MŠ „Stanković“ u Beogradu. Potom je studirao džez trubu na Univerzitetu Anton Brukner u Lincu (Austrija) u klasi Petera Tušera, a master studije završio na FMU u Beogradu, u klasi Stjepka Guta. Od 2015. predaje trubu, male ansamble i big bend na džez odseku MŠ „Stanković“.

U dosadašnjoj karijeri na srpskoj i evropskoj sceni, Radivojević je nastupao sa brojnim domaćim i inostranim muzičarima, među kojima su Toni Lakatoš, Amen Salim, Bojan Zulfikarpašić, Hajden Čisolm, Vladimir Kostadinović, Vladimir Nikolov, Maks Kočetov, Milan Nikolić, Luka Ignjatović i Dušan Novakov. Godine 2019. predstavljao je Srbiju u ansamblu Euroradio Jazz Orchestra, u organizaciji Evropske radiodifuzne unije (EBU). Dve godine kasnije njegov kvartet ušao je u finale Euroradio Jazz Competition, održano na prestižnom festivalu Jazz in Marciac (Francuska). Bio je i član nekoliko značajnih srpskih pop sastava, među kojima su Irie FM, Zemlja Gruva i Maraquya.

Godine 2022, objavio je debi album In Plain View za italijansku produkciju A.MA Records u formatu kvarteta. Radivojevićeve kompozicije oblikuje interesovanje za istraživački jezik savremenog džeza, ali i za jasnoću, prostor i liriku tipičnu za skandinavsku džez scenu. Uticaji umetnika kao što su Embrouz Akinmusiri i Matijas Ajk prepoznaju se u muzici koja podjednako insistira na melodiji, atmosferi, zvučnim teksturama i slobodi improvizacije.

Radivojevićev kvartet premijerno predstavlja kompletan program sa drugog albuma Not Quite Sun, Not Quite the Moon, koji će ponovo objaviti A.MA Records. Nova Ivanova muzika nastavlja potragu za ličnim zvukom, istovremeno proširujući njegov muzički izraz i istražujući prostor između lirike i apstrakcije, intimnosti i intenziteta, komponovanog i improvizovanog.